Opće informacije o svojstvima i rizicima financijskih instrumenata
Financijski instrumenti
Financijski instrumenti su vrijednosni papiri (npr. dionice, obveznice), izvedenice, depoziti kod banaka, udjeli u otvorenim investicijskim fondovima, dionice zatvorenih investicijskih fondova i svi drugi oblici ugovora čija je glavna svrha očuvanje ili povećanje vrijednosti u vremenu.
Rizici i prinosi financijskih instrumenata
Svaki financijski instrument nosi neko obećanje u pogledu kretanja vrijednosti u vremenu, pa su s financijskim instrumentima povezani rizici. Rizici proizlaze iz činjenice da budućnost nije potpuno predvidiva. Općenito, što je veće očekivanje u pogledu kretanja vrijednosti financijskog instrumenta u vremenu (očekivani prinos), to je veći rizik instrumenta.
Financijski instrumenti u najširoj uporabi
Svaki se financijski instrument odnosno ugovor može koncipirati tako da vlasniku instrumenta pruži različitu kombinaciju rizika i očekivanog prinosa.
Vlasnički financijski instrumenti među kojima su najčešće dionice podrazumijevaju veći rizik i veći očekivani prinos od većine drugih financijskih instrumenata. Očekivani prinos zavisi o dobiti koju će tvrtka ostvariti. Dobit se dioničarima isplaćuje u obliku dividende.
Rizici zavise o svim poslovnim i drugim rizicima tvrtke koji mogu utjecati na visinu dobiti odnosno dividende. U slučaju problema u poslovanju koji bi mogli dovesti do stečaja, svi se drugi vjerovnici namiruju prije dioničara. Dioničari stoga nose veći rizik od drugih vjerovnika. Taj se rizik kompenzira glasačkim pravom dioničara na skupštini koja odlučuje o bitnim pitanjima poslovanja i razvoja kompanije. Dio dobiti koji se isplaćuje u vidu dividende dogovara se na skupštini dioničkog društva. Pored isplate dividende, skupština u pravilu odlučuje o tome tko će voditi društvo tj. imenuje upravu.
Udjel u otvorenom investicijskom fondu drugi je primjer vlasničkog financijskog instrumenta. Kao i kod dionice, vlasnik udjela uživa dobit od povećanja vrijednosti udjela ali i snosi rizik njegova smanjenja. Međutim, udjel ne predstavlja vlasnički udjel u poduzeću već u investicijskom fondu koji ulaže u vrijednosne papire. Takav fond je imovina bez pravne osobnosti što znači da nema upravu i skupštinu već se za ulaganja fonda u vrijednosne papire brine društvo za upravljanje koje zastupa fond.
Među dužničkim financijskim instrumentima najčešći su depoziti kod banaka i obveznice. Obveznice su, kao i dionice, vrijednosni papiri, dok depozit to nije. To znači da se obveznicama i dionicama u pravilu može trgovati na uređenom tržištu ili izvan njega, dok se depozit ne može prenositi putem uređenoga tržišta. No, temeljem ugovora o depozitu može se zatražiti isplata.
Kod dužničkih financijskih instrumenata rizik je puno manji nego kod vlasničkih zbog dva razloga. Prvo, u slučaju problema koji bi mogli dovesti do stečaja ili likvidacije dužnika, obvezničari i štediše naplaćuju svoja potraživanja prije vlasnika odnosno udjelničara. Drugo, obveznice i depoziti obično nose fiksni obećani dohodak (kamatu) i taj je obećani dohodak lakše predvidljiv (manje kolebljiv) od dividende.
U novije se vrijeme sve češće javljaju nove vrste financijskih instrumenata – izvedenice. Izvedenice su financijski instrumenti čija se vrijednost veže uz neki drugi (temeljni) financijski instrument. Na primjer, „call“ ili „put“ opcija predstavlja pravo na kupnju ili prodaju nekog drugog financijskog instrumenta u budućnosti po unaprijed utvrđenoj cijeni. Kod izvedenica se ne može apriori govoriti o odnosu rizika i povrata jer on zavisi o ukupnoj financijskoj strategiji onoga tko kupuje ili prodaje izvedenicu. Izvedenica za jednu stranu u transakciji može biti instrument spekulacije – izlaganja riziku. Za drugu stranu ona može biti instrument zaštite od rizika – tzv. „hedging“.
Klasifikacija rizika
Rizike financijskih instrumenata dijelimo na kreditne, tržišne, operativne i rizike likvidnosti.
Kreditni rizik je rizik naplate: na primjer, hoće li izdavatelj obveznice podmiriti svoje obveze po osnovi glavnice i kamate po dospijeću?
Tržišni rizik je rizik promjene cijena financijskih instrumenata; npr. kako će promjena valutnoga tečaja utjecati na cijenu obveznice ili dionice (valutni rizik)?; kako će promjena kamatne stope utjecati na cijenu obveznice (kamatni rizik)?; kako će promjena burzovnoga indeksa utjecati na cijenu dionice?
Rizik likvidnosti je rizik da se neki financijski instrument neće moći prodati / unovčiti u trenutku u kojem je ugovorom predviđena takva mogućnost. Na stvarnim tržištima česti su slučajevi kada je prodaja / unovčenje moguće, ali uz velik gubitak i/ili diskont u odnosu na cijenu koja se čini prevladavajućom na tržištu na temelju maloga broja transakcija. U tom se slučaju visina gubitka interpretira kao posljedica rizika likvidnosti, a ne kreditnog ili nekog drugog rizika.
Operativni rizici su svi drugi rizici. U slučaju financijskih instrumenata uglavnom se odnose na pravne rizike: jesu li zakoni i ugovori na kojima se zasnivaju financijski instrumenti tako dobro napisani da nam omogućavaju zaštitu prava za koja mislimo da ih imamo i na temelju kojih smo formirali očekivanja u pogledu rizika i prinosa te donosili odluke?
Upravljanje imovinom – vrijednosnim papirima
Općeniti prikaz svojstava i rizika povezanih s vrijednosnim papirima pokazuje da se radi o iznimno složenoj problematici koja zahtijeva dugogodišnje stručno bavljenje ovom tematikom radi donošenja dobrih odluka. Zbog toga mnogi ljudi koji nisu specijalisti za to područje, a žele da se u klasama njihove imovine nađu i financijski instrumenti, upravljanje tim dijelom imovine povjeravaju stručnjacima.
Najvažniju korist za klijenta stručnjaci postižu traženjem optimalne diversifikacije financijskih instrumenata u portfelju. Optimalna diversifikacija znači da se, za neki željeni očekivani prinos, odabiru instrumenti čiji se rizici međusobno potiru, tako da se neki prinos očekuje uz minimalni mogući rizik.